Tintoretto
Tintoretto, pravog imena Jacopo Robusti, (29. rujna, 1518., Venecija – 31. svibnja, 1594., Venecija), u mladosti poznat i kao Jacopo Comin, bio je talijanski slikar; glavni protagonist venecijanskog manirizma, izravnog preteče baroka. mini|lijevo|300px|
Jacopo Robusti je prozvan »Tintoretto« (talijanski: ''mali od boje'') jer mu se otac bavio bojanjem svile (''il tintore''). Razvio se pod utjecajem Pietra Bordonea, Parmigianina, B. de Pitatija, Tiziana i Andrije Medulića, s kojim je izvodio freske u palači ''Zeno di Crociferi'' u Veneciji (1540. – 45.), te Michelangela, osobito njegova načina oblikovanja ljudskoga tijela. Cijeli je život radio u Mlecima gdje je naslijedio Tiziana kao službeni slikar Mletačke Republike. Bio je izrazito produktivan, te je upošljavao brojne asistente, uključujući dva sina i kćer Mariettu.
U mitološkim, alegorijskim i povijesnim kompozicijama spojio je snažnu dramatsku napetost s blještavim kolorizmom mletačkog slikarstva. Već u početku samostalnoga djelovanja primijenio je smiona kompozicijska rješenja kao u ''Posljednjoj večeri'' u crkvi ''San Marcuolo'' (1547.) gdje je snažno dramatsko uzbuđenje postigao je oštrim kontrastima svjetla i sjene. Za ''Scuola di San Marco'' naslikao je ciklus o svečevim čudima ''Sveti Marko oslobađa roba'' (1548.), ''Našašće tijela sv. Marka'' (1562.), te ''Donošenje tijela svetog Marka'' (1562. – 66.), jedno od najznačajnijih dostignuća manirističkoga slikarstva zbog asimetrične kompozicije, osebujne i naglašene dinamike izražene u pokretu likova, ali i po kolorističnim i svjetlosnim kontrastima.
Stvara djela iznimno velikih dimenzija, kao što su ciklusi slika na platnu u bratovštini ''Scuola di San Rocco'' od 1565. – 1587. (56 velikih slika s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta: Mojsije, prizori iz života Marijina, te života i muke Kristove s vrhuncem na velikom platnu Raspeće, 1565.), ili oni u Duždevoj palači od 1574. – 1592. (Bitka za Zadar iz 1582., te golemi prikaz Raja u dvorani Velikoga vijeća iz 1588., koji slovi za najveće platno u povijesti slikarstva).
U smirenijoj maniri radio je manje biblijske kompozicije (''Suzana u kupelji'', oko 1560.), alegorijske i mitološke kompozicije (''Filozofi'', 1571. – 72.; ''Bakho i Arijadna'', 1587.), te veći broj psihološki produbljenih portreta, osobito muškaraca (''Autoportret'', 1567.). Radio je i kartone za mozaike u bazilici sv. Marka u Veneciji.
Svoja posljednja djela radio je u suradnji s kćerkom Mariettom, zvanom ''La Tintoretta'' (1560. – 1590.) i sinom Domenicom (1564. – 1637.). Utjecao je na mnoge umjetnike baroka, a njegov je utjecaj posebno vidljiv u djelima manirističkog slikara El Greca.
-
1
-
2
-
3
-
4
-
5Izdano 1983Daljnji autori: “…Tintoretto…”
Signatura: 4 Artes 1700Knjiga